Povijest Industrijske konoplje

Povijest Industrijske konoplje

Povijest industrijske konoplje u Hrvatskoj

Industrijska konoplja se u hrvatskoj koristila prije 60 godina i to aktivno jer se od same biljke moglo proizvesti preko 20 000 proizvoda ( konop, odjeća,obuća, ulje,..)
Sjemenke industrijske konoplje sadrže visoku razinu omega-3 i zdrav omjer omega-3 i omega-6 masnih kiselina, antioksidanse, bjelančevine te brojne minerale. Stabiljka konoplje ima najčvršća vlakna u biljnom svijetu.Industrijska konoplja se počela zabranjivati 60-tih godina u svijetu a u Hrvatskoj je opstala do sredine 90-tih nakon čega je potpuno nestala.

Ponovno se vraća 25.rujna 2019. Godine kad je donesen zakon kojim je poljoprivrednicima pojednostavljen i olakšan uzgoj industrijske konoplje.Iako se od davnina koristila u različite svrhe, kao hrana, lijek, energent, građevni i odjevni materijal, životinjska hrana, a uzgajala se i kao domicilna biljka na našim područjima, ovih godina doživljava ponovni procvat u Hrvatskoj.

Bivša država je bila treća izvozna sila konoplje u svijetu a Hrvatska je činila trećinu ukupne proizvodnje.Već od 2016.god. smo treći u svijetu s posađenom površinom industrijske konoplje do danas je poznato da ima oko 90 uzgajivača u Hrvatskoj.

U EU je dozvoljeno uzgajati 50 sorti industrijske konoplje.
Konoplja je dio ljudske civilizacije dugo vremena, datira 10 000 godina unazad, što znači da bi kanabis mogao biti jedan od prvih usjeva koje su ljudi uzgajali.

Kina je koristila konoplju 6000 g.pr. Kr. koristili su ulje i sjemenke u prehrani kao namirnice, a kasnije i za tekstil.Povijest je kanabisa opsežna i povezana s mnogim narodima koji su prepoznali različite mogućnosti njegove upotrebe. Najstariji nalazi konoplje u Europi stari su oko 5.500 godina, i potiču s područja Njemačke. Mnoga srednjovjekovna oružja kao na primjer dugački luk čija tetiva je rađena od konoplje, nisu se mogla izraditi bez vrlo čvrstih i gotovo neuništivih konopljinih vlakana. Konoplja i lan su dugo u Europi bili najvažniji izvor vlakana.Ranije je ovaj rod bio podijeljen na tri zasebne vrste konoplje, Cannabis Sativa, Cannabis Indica, Cannabis Ruderalis.
Povijest industrijske konoplje u Americi

Kanabis se koristi tisućama godina u medicini u Aziji, gdje je vjerojatno prvi put udomaćen prije nego što je otputovao u, između ostalog, Afriku. Gotovo je sigurno više puta uveden u Ameriku, prvo iz Afrike u Južnu Ameriku kroz trgovinu robljem – u Brazilu je još uvijek poznat pod afričkim imenom, diamba – ali također i na Karibe. Indijski unajmljeni radnici vjerojatno su ga donijeli na Jamajku, gdje se zove drevnim indijskim imenom, ganja.

Bijeli Amerikanci također su imali neku povijest korištenja kanabisa u tinkturama. Početkom 19. stoljeća, irski liječnik koji je radio u Indiji, William Brooke O’Shaughnessy, primijetio je da se kanabis intenzivno koristi u indijskoj medicini . Počeo je eksperimentirati i otkrio da je prilično djelotvoran ne samo za infantilne napadaje, već i za reumatizam i grčeve uzrokovane tetanusom. O’Shaughnessyju se obično pripisuje zasluga za predstavljanje biljke engleskom govornom području, ali iako je popularizirao njezinu upotrebu u Britaniji, nije bio prvi Europljanin koji ju je vratio u Europu. Garcia Da Orta, portugalski liječnik, nakon što je živio u Indiji, pisao je o kanabisu kao lijeku 1500-ih.

Nakon što je O’Shaughnessy objavio svoje rasprave o biljci, njezina se uporaba brzo proširila među liječnicima. Do kasnog 19. stoljeća kanabis je bio važan dio farmakopeje britanskih i američkih liječnika. (Istraživači sumnjaju da su te starije sorte kanabisa i tinkture napravljene od njih vjerojatno sadržavale mnogo manje THC-a i mnogo više CBD-a od modernih sorti.) Naravno, konoplja, vrsta kanabisa koja se ne uzgaja za konzumaciju, već zbog vlakana koja ulaze u užad i jedra, između ostalog, stoljećima su bili važan usjev u Europi i Americi. George Washington ga je uzgojio. Engleska riječ “canvas” potječe od grčke riječi cannabis.

Ali u kasnom 19. stoljeću, naš drevni odnos s ovom biljkom počeo se kvariti. Godine 1930. Harry Anslinger, bivši službenik u Uredu za prohibiciju, preuzeo je novi posao vođenja Ureda za narkotike. Meksička revolucija koja je započela 1910. dovela je do valova imigranata koji su prešli u Sjedinjene Države. Dok su mnogi Amerikanci kanabis uzimali oralno u obliku tinktura, novopridošlice su ga pušile, što je običaj koji se također širio sjeverno od New Orleansa i drugih lučkih gradova iz kojih su Afroamerikanci započinjali vlastitu migraciju.

Ipak, kada je anketirano 30 članova Američke liječničke udruge, počevši od 1929., 29 se nije složilo s tvrdnjama o opasnostima koje predstavlja kanabis. Jedan je rekao da su prijedlozi da se to stavi izvan zakona “apsolutna trulež”. Ali histerija koju je Anslinger pomogao pokrenuti djelovala je politički. Godine 1937. Kongres je usvojio Zakon o porezu na marihuanu. Visoki porezi učinili su kanabis mnogo skupljim i teškim za nabavu desetljećima prije nego što je predsjednik Nixon – znanstvenici njegovog doba također se nisu slagali s njim o navodnim opasnostima marihuane – potpisao Zakon o kontroliranim tvarima iz 1970. Biljka koju su ljudi koristili u ljekovite svrhe tisućama godina tada je otjerana u podzemlje.

Povijest industrijske konoplje